Još jedan veliki planinarski pohod kutinskih
"planinoraca" ostvaren je od 28. do 30. rujna 2015. godine. Nakon dva
mjeseca planiranja utvrdili smo rutu od Kutine do Rijeke preko Siska i
Petrinje, pa starom riječkom cestom) do Poklona. Na put nas je krenulo osmero u dva automobila.
Prijevoj
koji spaja planinske masive Učku i Ćićariju zove se Poklon (922 m), a ime je
dobio iz čina pučke pobožnosti. Naime, još prije izgradnje istarske
željeznice 1876. godine, vjernici iz Istre koji su hodočastili trsatsko
svetište Djevice Marije u Rijeci, stoljećima su putovali upravo preko ovog
prijevoja. Kada bi došli do Poklona, s kojeg se pruža prekrasan pogled na
Kvarnerski zaljev, redovito bi se poklonili zavjetnoj crkvi Trsatske Gospe. U
spomen tom činu na vidikovcu je postavljen križ.
Nekoliko
godina nakon izgradnje željeznice, u ljeto 1887. godine, na Poklonu su
zaljubljenici u prirodu okupljeni u“Oesterreichische
Touristen Club” izgradili prvu planinarsku kuću na Učki koju su posvetili
kraljevni Stefaniji, supruzi Njegovog Carskog i Kraljevskog Veličanstva
kraljevića Rudolfa, kćerci belgijskog kralja Leopolda II.
|
"Zasukali" smo štapove za hodanje i krenuli prema vrhu istarskog poluotoka - Vojak na 1401 metar nad morem. Nakon više od sata hoda popeli smo na kulu koja je izgrađena 1911. godine i s koje se pruža atraktivan pogled. Doživljaj je kvarila jaka bura i bilo je hladno što se vidi na slici.
Nakon povratka okrijepili smo se toplim čajem u restoranu planinarskog
doma.
Nastavak puta bio je preko Učke do ceste prema Labinu i
Puli. Magistralna cesta je dobra za vožnju i upoznavanje istočnog dijela
istarskog poluotoka. U Puli smo potražili Apartman Amfiteatar u kojem smo
ranije rezervirali smještaj. Imali smo dosta vremena za razgledavanje Pule uz
pomoć Marka koji nam je bio vodič kao stari "puležanin".
Franjo i Ivica slikali su se pred zgradom Unije talijana.
Pipin i Marko posjetili su James Joyca
Drugog dana pohoda krenuli smo od Pule preko Vodnjana i
Pazina do Huma.
Hum se često spominje kao najmanji grad na svijetu. Ima 30
stanovnika i očuvane gradske institucije.
Nakon razgledavanje uputili smo se u
spomen selo Brgudac, gdje nam je bila polazna točka do bisera
Ćićarije - Korita.
Izvorište Korita nalazi se na 45 minuta hoda od sela
Brgudac. Do njega se dolazi stazom koja vodi kroz gustu šumu graba i hrasta,
s ponekom smrekom te brojnim vrstama zaštićenih biljaka i životinja.
Smješten na livadi pod liticom Brajkove stijene, ovaj
izvor pitke vode prelijeva se u deset masivnih drvenih korita u čijem je
podnožju poveća lokva bogata biljnim i životinjskim životom. Ova je
konstrukcija imala važnu funkciju u zahvatu vode za ljudsku upotrebu i
napajanje blaga, zbog čega je ovo mjesto imalo iznimnu važnost za život
lokalnog stanovništva.
Uz izvor je uređeno odmorište s kojega se pruža prekrasan
pogled na planinski masiv Učke. Postavljene su i poučne table koje govore o
kulturnom i prirodnom značaju ovog mjesta.
Nedaleko od izvorišta nalazi se planinarski dom “Na
Koritima” u kojemu se preko vikenda nudi smještaj i okrepljujući planinarski
obrok.
|
Do Korita od Brgudca vodi planinarska staza koja se sastoji od prirodnih kamenih stepenica. Na početku piše da je staza duga 45 minuta hoda. Zbog napornog hodanja prvog dana do Učke većina grupe se odlučila za laganu šetnju po Brgudca dok su na put krenuli samo oni mlađi i "živahniji".
Zajednička slika pred Planinarskom kućom "Korita" - 1010 metara nad morem.
Nakon povratka i ponovnog okupljanja krenuli smo prema
Motovunu, najbolje sačuvana srednjovjekovna istarska utvrda koja se razvila na
vrhu strmog brežuljka. Interesantno da je ime keltskog porijekla, a nastalo je
od riječi Montona, što znači grad u gori.
Nakon razgledanja i popijenog pića
potražili smo naš Apartman Livio koji se nalazi u mjestu nasuprot Motovuna, u
Livadama. Apartman se nalazi na brežuljku i oduševili smo se smještajem u novo
uređenim sobama sa zasebnim sanitarnim prostorima i velikim dnevnim boravkom.
Franjo se odmah primio pripreme carbonare, večere za koji su se unaprijed
odlučili i ponijeli namirnice iz kutinskog KTC-a.
Zajedno ispred apartmana
Trećeg dana bio je u planu najviši vrh Ćićarije Planik.
Međutim za našu grupu u kojoj su većina u osmom deceniju života bilo je dosta
hodanja i trebala je na kraju jedna relaksacija pa smo se odlučili do podne
provesti u bazenu Istarskih Toplica. Uspjeli smo čak se ubaciti pod dječju
ulaznicu što nas je naročito obradovalo.
Istarske Toplice su lijepe ali bazen i voda nije za nas
umirovljenike jer je hladna, samo 27 ° C. Dobra je za aktivno plivanje pa
smo i mi tako plivali i nakon dva sata izašli i krenuli prema Kutini.
